Zaratustrizam sudbine

Omamljen i pijan od sveta u magli,
Uporno sam tražio veđe da se skrijem:
Rabljen, polumrtav, teturao tami,
Spazim sedef-zračak i svetlost što lije;

Od Sunca što plače, preklinje i moli
Meni ubogome javljala se snaga,
Taj sjaj što rađa niko još da voli,
Meni jedinome, spasa, blagostanja.

Jošte to ne znade, jošte ne upozna
Te predele bujne i svetove tajne:
Sa Suncem se mazih, radovah i voleh,
Ono zasja sjajem neviđenim dotad.

Da je bilo drukčije bilo bi i dockan,
U moru tame zgaslo bi nas dvoje;
Na vreme upoznah svetlost što se gasi,
Upalismo fenjer, spašeno oboje.

Presuda

Teretim se za razna zlodela:
Tračak trafike na mojim usnama
I sjajne utrke tragikomičara;
Za zbijene reči dela i rokova
Što promiču na pragu nepoznatog;
Za kutije bez tiketa, tragom dotirane.
Ko toliko traži tigra, a sve mačke mu izmiču?
Ko je željan dobrih dela, no zna samo za zlodela?
Kome li se slika mrači, kom' da oči trnu?
Prethodnica vudu rabi, ali po statutu...
Delom besan, delom i opčaran;
Teretim se za razna zlodela...