Dnevnik malog brace - unos 1


14 januar 2033

Veliki braca počinje da me plaši. Njegove priče za laku noć su vrlo mračne i misteriozne. Ne znam odakle mu sve to. Sinoć mi je pričao o poglavici Kamen koji pada i njegovoj želji da postane besmrtan. Radi se o vrlo okrutnom čoveku koji ne bira sredstva da dođe do cilja. Imao je vrlo bezbrižno detinjstvo i bio je okružen ljubavlju gde god da krene.

Njegov je otac važio za vrlo plemenitog čoveka koji je bezrezervno pomagao svim ljudima. Bio je to šaman i poglavica po imenu Uči lošu magiju. On je verovao da moć ljudi dolazi od Velikih predaka i da je neophodno klanjati im se kako bismo stekli njihovu moć. Zato je najveći deo svog vremena provodio u molitvama pred statuom Retke zveri i prinosio žrtve dece ljudi kojima je pomagao. Ljudi su to rado prihvatali, jer mala je cena izgubiti dete naspram benefita koje je šaman donosio svom narodu. Na kraju krajeva, velika je to čast biti žrtva prineta Retkoj zveri.

Praksa šamana Uči lošu magiju je prenošena dalje, ne samo među elitom plemena, nego i šire, u tajnosti, učeni su poglavari svih plemena širom sveta. Ne može se opisati ushićenost ovih moćnika, kada su spoznali potencijal i uvideli sve moguće načine primene ove prakse. Moć kvari ljude, a posebno ove. Kako su godine odmicale, Kamen koji pada je rastao i, zajedno sa svojim kolegama, razvijao metode pomaganja ljudima. Gde postoji tolika želja, postoji i način, rađa se kreativnost neslućenih razmera, kuju se detaljni planovi, lukavo razrađeni, vrlo teški za prepoznati među običnim članovima plemena, koji samo gledaju svoj život, trude se da steknu koliko im je neophodno i ne žele nikome zlo. Kao takvi, dobri i naivni, oni ni ne mogu naslutiti veličinu istinskog Zla.

No, da se vratimo na Kamen koji pada. Rečeno je da su godine prošle, te je Kamen koji pada veoma napredovao. Odlučeno je da će zameniti svog oca, Uči lošu magiju, kao novi šaman i poglavica. To je bio veoma radostan momenat za njega, pa je odlučio da proslavi. Poslao je pozivnice svim članovima plemena osim jednom čoveku po imenu Retard koji sumnja. Taj je čovek celog svog života živeo nekako otuđen od plemena, takoreći u ćošku, samo posmatrajući, jer ništa mu drugo nije bilo dozvoljeno, pošto su ga svi terali i izrugivali. Iz tog je razloga veoma jasno zašto neko tako ugledan kao Kamen koji pada nije mogao da pozove autsajdera poput Retarda koji sumnja na svoju proslavu. No, ipak imao je druge planove za njega, odnosno pronašao mu je svrhu.

Poglavica je odlučio da plemenu pruži poslednje veliko ismevanje Retarda koji sumnja pre nego što ih sve žrtvuje. „Retka zver će biti srećna. Steći ću ogromnu moć“. Naredio je slugama da zarobe Retarda koji sumnja dok on priprema veselje. Trljao je dlanove od zadovoljstva maštajući o scenama koje su mu padale na um dok je razmišljao o prinošenju žrtava. Spremio je mnogo pića, hrane i raznih drangulija koje bi razveselile pleme. „To je život, pomisliće. Malo raskoši i svi će oslepeti kao nikad do sada“.

Šefe“, prekidaju ga njegove verne sluge, „Nismo pronašli Retarda. On je pobegao“. Kamen koji pada je bio besan, no kad je malo razmislio, shvatio je da jedna budala manje na žrtvovanju ne znači ništa, ipak mu preostaje ostatak plemena. Uputio je ljutiti pogled svojim slugama, a zatim se osmehnuo. Sluge su ostale zbunjene, no tenzija je pala i vratili su se u normalu. „Sve je spremno, dođite sa mnom na proslavu“.

Toliko ljudi i svi su srećni, jer ne znaju šta se sprema. Realnost je vrlo subjektivna, sve što je potrebno su dezinformacije i uveriš čoveka u paklu da živi na livadi prepunoj cveća“. „Dame i gospodo“, započinje poglavica, „Okupili smo se danas ovde da proslavimo moj dolazak na ovu važnu funkciju“. Svi tapšu bezumno svom silinom kao da im od toga život zavisi. „Kao što znate, ja sam se veoma trudio da učinim sve što je u najboljem interesu ovog plemena. Moj život je posvećen vama“. „Kako lažem, jedva čekam da ih uverim u suprotno kad pređem sa reči na dela i vidim njihove reakcije. To će biti neprocenjivo“. Poglavica nije bio u stanju da sakrije svoje zadovoljstvo i truo se osmeh rastezao od uveta do uveta, jer ogromno zadovoljstvo leži u činjenju zla.

Proslava je trajala i svi su bili pijani i veseli. „Bog na zemlji“, govorili su članovi plemena. „Tako smo blagoslovljeni što ga imamo“. „Nema nikog ravnog našem poglavici“. Isti se cerio sve više i više sve dok nije uzviknuo: „Konopci!“ Sluge su se odazvale na ovu komandu i presekle su konopce koji su držali ogroman kavez u vazduhu iznad podijuma gde je pleme plesalo. Kavez se sručio i svi su ostali zarobljeni unutra. „Šta ovo znači“, progovorio je neko u polupijanom stanju. „Znači da vas mnogo volim. Volim vas toliko da ću vas sve žrtvovati. Retka zver divlja od same pomisli da će se gostiti nad svima vama. Radujte se, to je velika čast“.

Oči malog brace se sklapaju. On tone u san. "To je to", kaže veliki braca, "Još samo par pričica i ti ćeš braco moj kao i ja videti mnoge stvari, bitno je samo da gledaš širom zatvorenih očiju".